Rad na sebi često počinje onda kada mislimo da više nemamo snage. Ne zato što želimo promjenu, nego zato što više ne možemo ostati tamo gdje jesmo.
Kada danas pogledam unazad, vidim koliko se moj život promijenio. Promijenila sam državu, posao, način života. Ali najvažnije od svega – promijenila sam odnos prema sebi.
Početak koji nisam birala
Početkom 2017. godine iznenada je preminuo moj suprug. Samo mjesec dana prije obilježili smo 26 godina zajedničkog života.
U jednom trenutku sve se srušilo.
Ostala sam sama sa troje djece. Bez odgovora. Bez snage. Bez vizije kako dalje.
U meni je odzvanjalo samo jedno pitanje:
„Zašto baš nama?“
Povukla sam se u sebe. Nisam željela nikoga pored sebe. Bol je bila prevelika da bih je dijelila.
Dani bez boje i smisla
Vratila sam se na posao nakon 15 dana, ali to nisam bila ja. Funkcionisala sam mehanički – radila, razgovarala, smijala se kada treba.
Ali iznutra sam bila prazna.
Kod kuće me čekala tišina koja je bila glasnija od bilo kakvog zvuka. Tuga, strah i osjećaj potpunog gubitka.
Moj sin, tada mali dječak, svaki dan me nalazio uplakanu. U njegovim očima vidjela sam bol koju nisam znala kako da ublažim.
Dani su prolazili, a ja sam stajala na mjestu.
Trenutak koji je sve promijenio
Prekretnica je došla tiho.
Poziv učiteljice mog sina. Rekla mi je da zaostaje, da mu treba pomoć, da mu treba majka koja će biti prisutna.
Tada sam prvi put jasno vidjela istinu:
Ako želim pomoći svojoj djeci – moram prvo pomoći sebi.
Povratak sebi
U oktobru iste godine upisujem edukaciju za psihoterapeuta.
To nije bila samo edukacija. To je bio moj prvi korak nazad ka životu.
Kroz rad na sebi počela sam razumijevati svoje emocije, svoju bol, svoje reakcije. Shvatila sam da sam izgubila ono što mi je bilo najvažnije – osjećaj sigurnosti, ljubavi i pripadnosti.
I tada sam znala da moram donijeti odluke koje nisam željela, ali su bile nužne.
Hrabrost za novi početak
Napustila sam posao koji sam voljela. Grad koji je bio pun uspomena. Državu u kojoj sam provela 26 godina života sa suprugom.
Krenula sam ispočetka sa svojim sinom.
Nije bilo lako. Bilo je straha, sumnje, neizvjesnosti. Bilo je dana kada sam željela odustati.
Ali smo išli dalje. Korak po korak.
Šta mi je donio rad na sebi
Rad na sebi nije izbrisao bol. Tuga nije nestala.
Ali se nešto važno promijenilo.
Više nisam bila izgubljena.
Naučila sam da:
- budem podrška sebi kada je najteže
- preuzmem odgovornost za svoj život
- razumijem svoje emocije, umjesto da bježim od njih
- i da, čak i nakon najvećeg gubitka, život može imati novi smisao
Danas znam – snaga nije u tome da ne padnemo.
Snaga je u tome da se podignemo i nastavimo dalje.
Poruka za kraj
Ako se i ti nalaziš na mjestu gdje ne vidiš izlaz – znaj da nisi sama.
Put postoji.
Ponekad počinje jednim malim korakom. Odlukom da potražiš podršku. Da pogledaš u sebe.
Jer kada počneš raditi na sebi – ne mijenja se samo tvoj život.
Mijenja se način na koji ga živiš.